Mirpa 0820  
Home Turoteka Kako? Čekićara GPS Tekstovi Galerija Tr-Fr Ukradeno Radnje Linkovi


Mirpa Tebra 0820.

1300km na Pamiru, kroz Kirgistan i Tadžikistan


tekst: Jone
fotografije: Internet

*

• vreme: 1-26. avgust 2008.

 učesnici:

   - Predrag Tripković - saborac i na prethodnom
      putu po Himalajima
  -  Radoslav Milojević-Raca, jedan od naših
     najpoznatijih alpinista, instruktor u AOB-u i
     vlasnik prodavnice planinarske opreme "Alp"
   - Nenad-Nene Triković, još jedan od naših
     alpinističkih vukova
   - Jovan Eraković - Jone

• start: Bishkek (Kirgistan)
cilj: Dušanbe (Tadžikistan)
ukupno km: 1800.
na bicikllima: 1200-1400km

sponzor puta: fabrika bicikala Capriolo,
    Bačka Topola

prijateji: akvaABent, Beograd


mapa puta (kliknite na mapu da je da uvećate)


Mirperi i mirpovanje


Mic po mic, i evo došlo je vreme da posle Himalaja, ciklonauti opet krenu na jedno egzotično putovanje :)

Posle mnogo neizvesnosti oko priprema i organizacije, stvar je konačna: 1. avgusta krećemo u Centralnu Aziju odnosno na Pamir, a tamo ćemo se potruditi da na biciklima pređemo 1200-1400km po takozvanom "Pamir hajveju" i i prolazeći duž granica Kine i Avganistana stignemo do Dušanbea, u Tadžkistanu. Biće to putovanje delom drevnog Puta svile koji se na ovom potezu svrstava u "na krovu sveta" klasu: pretežno se nalazi iznad 3000m, najveći prevoj je iznad 4500m, a ima ih još nekoliko koji su blizu 4000m.

Krenućemo iz Biškeka, u Kirgistanu, i da bismo došli grada Oš odakle ćemo krenuti na put biciklima, biće potrebno da prođemo 650km - praktično čitav Kirgistan. Uradićemo to prevozom, ali ćemo usput zbog aklimatizacije na biciklima napraviti uspone na par visokih prevoja (3000-3500m).

Od Oša, oko 250km od granice sa Tadžikistanom, zajahaćemo Pamir hajvej i truditi se da nas ne zbaci sve do 1200km udaljenog Dušanbea.

Specifičnosti putovanja su vožnja na velikoj visini, pustinjsk ili polupustinjski uslovi, često loš put (makadam ili razvaljen asfalt), niske noćne temerature. Sve potrebne stvari (šatore i svu drugu potrebnu opremu, hranu...), nosmo sa sobom na biciklima.


Pamir highway

Ili na ruskom "Pamirsky trakt", je put koji krećući iz Dušanbea u Tadžikistanu (po nekima počinje čak u Mazari Šarifu, u severnom Avganistanu), prolazi kroz planine Pamira i završava se u gradiću Oš, u Kirgistanu. Poznat je i kao drugi po visini međunarodni put na svetu (najviša tačka: Ak-Baital pas, 4655mnv).

Profil visina za deo od Oša (krajnje desno) do stotinak kilometara pre Dušanbea (krajnje levo).

Naziv "hajvej" ne treba da zavara: put se s mukom održava, mestimično je asfaltiran, mestimično makadamski, a mestimično nedefinisan i jednostavno loš, teško oštećen erozijom, zemljotresima, klizištima i lavinama. Zbog snega je zatvoren više od osam meseci godišnje. Ipak, to je jedina stalna ruta kroz ovaj teški teren, i služi kao glavna veza za snabdevanje tadžikistanskog autonomnog regiona Gorno-Badakšan. Ruta je inače u upotrebi već hiljadama godina jer nema mnogo drugih mogućnosti za prolazak kroz surove planine Pamira: stoga je bila i deo drevnog Puta svile. U novije doba put je rekonstruisala Sovjetska armija, radi snabdevanja trupa u Avganistanu, a za posetioce je otvoren pre nekoliko godina.

I građanski rat vođen od 1992. do 1997. godine ostavio je svoj trag, a tu spadaju zarđali ostaci ruskih tenkova, krateri od bombi u asfaltu i minirana okolina puta od mestašca Khorog (Horog) pa sledećih par stotina km prema raskrnici Pamir hajveja i pravca za dolinu Fergana. Deo između Horoga i Oša zbog njegove surove prirode još uvek posećuje mali broj stranaca ali je on zato netaknut, i nastanjen retkim ali prijateljskim ljudima.

Ne treba posebno pominjati da su Pamirski prizori bajkoviti, vrhovi se dižu iznad 7000m, predeli su još više pusti nego oni koje smo prošli u Himalajima pa će i osećaj avanture biti snažniji... Trebalo bi da ovo stoga bude jedan od onih "epic ride" događaja, i ako ne bude većih problema, verujemo da će utisci biti vrlo jaki.

Nadamo se i da će nam Pamir biti naklonjen, makar zbog toga što je i sam putnik za poštovanje: u pradavna vremena nalazio se ispod površne mora, a onda krenuo u beli svet i se popeo do prosečne visine od preko 3000m, sa najvišim dometima još mogo više iznad toga.

A ljubitelje komunizma svakako će obradovati to što ćemo proći blizu, i zaljubljeno se pokloniti vrhovima pamirskog masiva koji se zovu pik Lenjina, pik Komunizma i pik Karla Marksa.

Mirpa Tebra 0820?

To nam je zvanični naziv poduhvata, a što se tiče značenja, postoje dva obašnjenja:

1.


"Mirpa tebra" je naziv velikog epa nestalog naroda Mirpa koji je naseljavao predele Centralne Azije. Imali su neobično naprednu civilizaciju i neverovatno razvijenu nauku, matematiku i graditeljstvo, zbog čega postoje čak i egzotične teorije da vode direktno poreklo od vanzemaljskih posetilaca naše planete. Njihovi daleki potomci su kasnije izgradili egipatske piramide i piramide u Peruu, kao i Maču-Piču.

Tokom vekovnih migracija neka od njihovih plemena stigla su i do naših krajeva te nastanila prostor Lepenskog vira, pa smo prema izvesnim teorijama u direktnoj genetskoj vezi sa njima.

Zbog čitave ove inspirativne priče, mi eto krećemo tragom monumentalnog epa "Mirpa tebra" - njihovog jedinog sačuvanog pisanog dela i najblistavijeg svedočanstva jedne izuzetne civilizacije koje je uspelo da preživi iskušenja istorije, i prenese nam njenu poruku kroz ponore milenijuma.

 


2.


Po drugoj varijanti, naziv "Mirpa tebra 0802" je smislio jedan stanovnik nehigijenskog naselja ispod beogradske Gazele, i on znači "Pamir brate 2008."

Mi ovo prozaično, zlonamerno i svakako netačno objašnjenje navodimo samo zbog potpunosti građe za buduće hroničare i istoričare našeg puta, a inače ga sa gnušanjem i indignacijom odbacujemo.


Zašto?

Zato što želji za putovanjima i avanturom nema kraja. To je vrsta žeđi koja se ne gasi, zaljubljenost koja ne čili, zanetost koja svet zaodeva blistavim plaštom, pretvara ga u šarenu baštu i želi da se igra u toj bašti.

Povelja UN govori o tome da je svaki čovek po rođenju građanin sveta, a mi osećamo da je u pitanju i mnogo više od toga: svet je igraonica čoveka. Igre koje tu igramo često su grube, razorne, surove, slepe, besne, zastrašujuće i žalosne - ali ima i onih u kojima smo uvek u kratkim pantalonama detinjstva, u kojima čisti i bezazleni šetamo po našoj planeti, kroz matericu čuda, sa rukama u džepovima, zasenjeni, očarani, zaneti i dobri koliko dobri možemo biti.

 

U toj našoj šarenoj bašti svaki korak je nov, različit od ostalih, a mi postajemo hodajuće oči i uši i svaki čovek koga sretnemo nosi nam neku novu poruku. Pijemo te poruke, i želimo još.

*

The three main reasons why I love this kind of life are:

The curiosity for the unknown.
The wonderful scenery this diverse planet has to offer.
The challenge of the cycling itself.

(unknown author)




Dok ne napravimo nešto iz prve ruke, uživajte u slikama drugih...

Nadamo se da ćemo uspeti da se javimo s vremena ne vreme (mada će šanse za
internetisanje biti retke), a onda će se ovde pojaviti sveže vesti o tome kako
napredujemo.
(Ili na sajtu B 92, tamo imamo blog)

I eto, da krenemo onda...